Na području Labinštine plastična i metalna ambalaža prikuplja se putem namjenskih žutih spremika raznih veličina, u što spadaju individualni spremnici za kućanstva u sustavu “od vrata do vrata”, te zajednički spremnici na javnim površinama (među kojima su i polupodzemni spremnici). Naravno, pravilno odvajanje plastične i metalne ambalaže ima svoja pravila i preporuke, pa ih objašnjavamo u nastavku…
Što ne ide u žute spremnike?
Ono što apsolutno ne želimo vidjeti u žutim spremnicima su prljave i zamašćene ambalaže, primjerice s ostacima hrane. Limenku hrane za pse i mačke tako treba isprati prije odlaganja u spremnike, a to je samo jedan od brojnih primjera. Još jedan česti primjer su plastične čaše, tanjuri i kutijice koje treba isprati nakon konzumacije. Dodatna prednost čišćenja ambalaže prije odlaganja svakako je sprječavanje neugodnih mirisa iz spremnika.
U žuti spremnik nikako se ne uklapa ambalaža nekog opasnog sadržaja, pa tako molimo da ovdje ne odlažete ambalažu pesticida ili motornog ulja, primjerice. Takvu ambalažu možete donijeti na reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište gdje se prikuplja zasebno i izbjegava “utapanje” u bezopasnom sadržaju. Kad spominjemo (mobilno) reciklažno dvorište, veliki komadi metala (recimo, cijev) i plastike (čest primjer su plastične ležaljke) predaju se ondje, a ne naguravanjem u ili kraj žutog spremnika.
Važno je reći i da iskorištene baterije ne spadaju u metal, već u iznimno štetan otpad kojeg je iznimno važno posebno zbrinuti. Na mnogim mjestima pronaći ćete spremnike za baterije, i to ne samo na javnim površinama. Baterije svakako zaprimamo i u (mobilnom) reciklažnom dvorištu.
Potrebno je trezveno odvajati otpad, pa tako i plastičnu i metalnu ambalažu. Nije baš sve što ima plastike u sebi prihvatljivo za žuti spremnik. Primjerice, folija u kojoj je bilo umotano meso iz mesnice ili salama iz trgovine nije baš poželjna jer se radi o otpadu koji je primjeren miješanom komunalnom otpadu pošto je vrlo zamašćeno. Jednako tako, nije teško zaključiti da iskorištene pelene ne idu u žuti spremnik, već idu u miješani komunalni otpad.
Što ide u žute spremnike?
Kad neku plastičnu i metalnu ambalažu očistimo od ostataka sadržaja, to je tada poželjno odlagati u žute spremnike. U takvo što spadaju plastične boce od pića, jogurta i ulja, plastične čaše i tanjuri, plastične kutije kolača i sl. Tu možemo odlagati plastične vrećice, očišćene konzerve, čepove, manje plastične i metalne predmete, aluminijsku foliju, tetrapak ambalažu, manje količine stiropora (sjetite se: veće količine ne treba naguravati u relativno male spremnike, već ih treba donijeti na reciklažno dvorište) i sl.
Zašto uopće odvajamo otpad?
Uvijek težimo odvajanju onih frakcija otpada koje su reciklabilne i tako ponovno iskoristive. Na taj način smanjuje se količina miješanog komunalnog otpada koji završava na spaljivanju ili na trajnom odlaganju na otvorenom odlagalištu otpada. Kada neku sirovinu uspješno recikliramo (a za to je potrebno pravilno odvajati), tad štedimo brojne resurse.
Recikliranjem plastike štedimo naftu i zemni plin, primjerice recikliranjem PET ambalaže štedi se 84% energije u odnosu na izradu takve ambalaže iz uobičajenih sirovina. Recikliranjem metala štedimo i do 95% energije potrebne za proizvodnju iz prirodnih resursa. Što je najbolje, metal recikliranjem ne gubi svoja svojstva, već ga se može nebrojeno puta reciklirati. Eto i zanimljivosti: od 500 recikliranih konzervi može se izraditi bicikl!
Pomorska smo zemlja, plastika u moru nas uništava!
Istra i Hrvatska leže na Jadranskom moru i ono je neprocjenjivi resurs za nas – prehrambeni, logistički i gospodarski. More koristimo kao glavni adut i za razvoj turizma. Stoga, moramo shvatiti da će turizam postati ugrožen uz gomilanje plastike u moru. Međutim, još daleko važnije je što plastikom uništavamo morski ekosustav, a riba koju jedemo sve je punija plastike – samim time i naša tijela postaju odlagalištem plastike. Evo i nekoliko činjenica:
- Svaki stanovnik EU godišnje prosječno iskoristi oko 200 plastičnih vrećica! Budimo realni, to je apsolutno nepotrebno. Danas se za veliku većinu situacija sasvim adekvatno mogu koristiti platnene i jutene vrećice ili neka druga alternativa. Plastične vrećice su lagane i često završavaju u prirodi, pa tako i u našem moru.
- U 72% uzoraka pitke vode u Europi pronađeni su uzorci mikroplastike što je dobar znak da gubimo bitku protiv plastike kao zajednica u cjelini. Inače, u svjetskim morima procijenjeno je da se nalazi 31 trilijun čestica mikroplastike, što je 500 puta više nego li ima zvijezda u našoj galaksiji. Sve to konzumiraju morske životinje, a iznimno često i ugibaju zbog plastike. Kažu trendovi da bi do 2050. godine moglo biti više plastike u morima nego li riba. Zasluženo, kad uzmemo u obzir ljudsku komociju. Ta komocija uzrokovala je porast svjetske proizvodnje plastike sa 1,5 na 322 milijuna tona godišnje u razdoblju od 1950. do 2015. godine. Cijeli svijet pretvara se u ogromni plastični cirkus. Iako je plastika u mnogim aspektima života zlata vrijedan materijal, na kraju koristi ju se i u bezbrojnim nepotrebnim slučajevima i tako zabijamo sami sebi autogol.
- Evo i 10 najčešćih predmeta pronađenih na europskim plažama: opušci, posude za hranu, boce za napitke, plastične vrećice, čaše i poklopci, baloni i držači za balone, pribor za jelo, ambalaža čipsa i slatkiša, štapići za uši i higijenski proizvodi. Doista je teško povjerovati da je toliko komplicirano te proizvode ponijeti sa sobom nakon uživanja u morskim radostima.
Najrazumniji pristup problemu gomilanja plastike je smanjenje proizvodnje otpada. Dakle, izbjegavanje gomilanja novog plastičnog nepotrebnog otpada, suzdržavanje od kupnji suvišnih proizvoda koji uključuju plastiku, te korištenje alternativnih materijala kad god je primjereno.
Više informacija o pravilnom pristupu otpadu pronaći ćete na: https://zelene-navike.hr/ , a informacije o sustavu gospodarenja otpadom na Labinštini na stranicama 1.MAJ-a.
